Kad bi bar ovo netko pročitao…
Odakle da počnem, uzevši u obzir da su ispiti za 2 dana, svi zakoni studiranja, koji se dosad nikad nisu pokazali neispravnima, nalažu da nekoliko dana prije ( a to varira od osobe do osobe) volja za učenjem se smanjiva, a ukoliko se ispit ne prođe ona se vraća… prokleti zakoni…
Uglavnom danas sam nakon kratkotrajnog učenja odlučio malo odmoriti se uz kino s prijateljicom (BOK Ivana!!!!)… Prvi film koji smo pogledali bio je”Fool’s Gold” ili za vas koji ne razumijete baš engleski “Nije zlato sve što sja” (!?)… Film je prosječan, mislim meni je bio jako zanimljiv ali po kvaliteti to e vrsta filma koju gledate kad odmarate, vrsta filma kojeg u velikoj mjeri možete predvidjeti…
Nakon filma, igrom slučaja (Pozdrav mom bratu!!) ostao sam pogledati još jedan i film, a taj me film dirnuo…
“The Bucket List” (”Imaš Petlju?”)
“Jednom su proveli istraživanje na pitanje “Kad bi vam dali mogućnost da saznate točno vrijeme svoje smrti, biste i pristali? 96% ljudi je reklo NE…”
O čemu se tu radi? Pa Morgan Freeman i Jack Nicholson glume 2 bolesnika koji žive različite živote ali obole od iste bolesti. Dok tako provode vrijeme u istoj sobi, naši glavni glumci se sprijatelje i kad saznaju da su im još samo preostali jeseci života odluče napraviti listu stvari koje bi trebali učiniti prije nego umru…
Ne moram niti napominjati kako izvrsna gluma u ovom filmu na tako stvaran način predočava ljudsku dramu - borbu protiv smrtonosne bolesti. Nicholson briljira u svojoj izvedbi pomalo ekscentričnog bogataša dok je Freeman utjelovio njegovu suštu suprotnost u običnom automehaničaru koji je imao veće planove u svom životu.
Sigurno se pitate kako to da je taj film toliko utjecao na mene da sam mu odlučio posvetiti jedan cijeli post?? Lako, u filmu su ukompomirane stvari kojima smo mi svakodnevno okruženi i koje čine nas same. Vjerojatno ste se bar jednom zapitali da li vaša ljubavna veza ima smisla i vjerojatno se tražili načine da je osvježite? Vjerojatno ste se svi jednom zapitali što bi bilo da sam… Neću nikada zaboraviti zadnjih 5 minuta filma, zadnje pročitano pismo, zadnje riječi upućene prijatelju od strane osobe koja je doživjela promjenu u sebi… Te riječi koje je pratila savršena glazba dovela me do ruba (da napomenem, još nijednom nisam plakao na filmu, ali sam 2put bio blizu) ali pošto to ne priliči meni (:P) nekako sam se uspio smiriti…
Neznam kako da prinesem sve ono što je film probudio u meni, sve ono što sam izvukao iz filma nego samo ga preporučiti svima vama koji ćete ovo pročitati jer mislim da u našem životu, veliki udio u oblikovanju nas kao osobe imaju i filmovi koje gledamo, odnosno filmovi kojima se prepustimo.
Pa stoga brzo u obližnju videoteku i posudite “The Bucket List” (ili ga naručite preko MaxADSL-a) i pogledajte ga… I prepustite se…
<stavljam ga na “Listu”>